Općina Cernik za stradale u potresu
Zahvaljujući brojnom odazivu naših sugrađana, ljudi velikog srca, jučer je u prostorima Općine Cernik sortirana sva prikupljena pomoć za potresom pogođene stanovnike Banije. Isto su već ranije napravili i stanovnici Cerničke Šagovine u mjesnom društvenom domu. Kako je prethodnih dana prikupljena velika količina namirnica odlučili smo se uputiti prema Sisku, Petrinji, Glini, tamo gdje je potrebno.
Dolaskom u grad Sisak, a potom i u grad Petrinju vidjeli smo ogromne gužve u centrima za prikupljanje pomoći, pa smo odlučili preskočiti iskrcaj u prihvatnim centrima i uputiti se izravno na mjesta gdje je ta pomoć potrebna, smatrajući kako na taj način pomažemo izravno ljudima u potrebi, brojnim volonterima u prihvatnim centrima, a i volonterima koji bi kasnije morali prikupljeno odvoziti potrebitima.
Zaputili smo se u mjesto epicentra potresa, Strašnik. Ondje su nas dočekale ponovno gužve na uskim prometnicama, silni volonteri, građevinari koji već saniraju oštećena krovišta, urušene dimnjake, crijep, ostale građevinske materijale i prometnice. Na cijeloj trasi obiteljski objekti i javna infrastruktura izgledali su strašno. Porušeno je sve. Radnici HEP-a svugdje vode bitku s kablovima koji vise po cesti, trafo stanice su sve porušene, ceste su potpuno ispucale a ostala infrastruktura ne postoji.
U Strašniku smo nekoliko kuća snabdjeli s namirnicama koje smo imali, ali druge kuće su već paralelno s nama snabdjevali drugi volonteri, Crveni križ, Civilna zaštita i svi drugi. Preusmjerili su nas u mjesni društveni dom gdje su nas dočekali mladi volonteri iz Zaprešića, koji su nam pojasnili što u domu nedostaje. Roba i posteljine, deke i pokrivači ovdje nisu bili potrebni, no bila je potrebna hrana, a posebice konzervirana hrana koja je namijenjena odmah za uporabu. Ovdje su nam i sami stanovnici rekli kako nemaju puno koristi od namirnica za pripravu hranu, kao brašno, ulje i slično jer su im naprosto štednjaci u kućama u koje ne smiju.
Po izlasku iz Strašnika posjetili smo mjesta Križ Hrastovački i Cepeliš, gdje smo također susreli niz volontera. Stanovnici su isticali kako su već neki bili, no nedostajalo im je dječje robe, dječje hrane, igračaka, kao i higijenskih potrepština. Na sreću tek smo u početku putovanja pa smo imali sve navedeno i rado smo isporučili. Nastavili smo prema mjestu Pecki, gdje smo zaustavljeni dok volonteri nisu probili i očistili odron stijene na prometnicu.
Probili smo se i nastavili u selima Pecki, Donja Bačuga, Grabovac Banski, Vlahović, Majski Trtnik, Maja. Podijelili smo gotovo sve stanovnicima, no ostale su prehrambene namirnice i robica za djecu. Na ovom potezu Banije premalo je djece, premalo mladih obitelji, većinom staračka i samačka domaćinstva. Dojam je kako je ovdje preteško. Putovali smo smjerom od epicentra, a izgledalo je sve lošije. Brojne su posljedice potresa, objekti su neupotrebljivi, no brojni su i ožiljci Domovinskog rata. Objekti su stari, ruševni. Ogroman je broj drvenih kuća, starih i više od stotinu godina.
Po izlasku u selu Maja, iako smo planirali krenuti u smjeru Hrvatske Kostajnice, ipak smo s obzirom da smo imali još potrepština, naročito za djecu krenuli put Gline. Na samom ulasku u Glinu pronašli smo nekoliko mladih obitelji s malom djecom ispred potpuno neupotrebljivih obiteljskih objekata i sretno im uručili smo što nam je preostalo. U Glini smo vidjeli ogromne gužve. Prometnice su zakrčili pripadnici Hrvatske vojske s brojnim strojevima, koji su dočekali konvoje s kontejnerima iz Austrije. Osim toga ovdje su brojne vatrogasne postrojbe, Crveni križ, Civilna zaštita, konvoji pomoći iz Austrije, Mađarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, čitave Hrvatske.
U povratku kroz Glinu, okolna sela, Petrinju, natrag prema Sisku i dalje shvatili smo kako nismo prošli ni približno prostor obuhvaćen ozbiljnim oštećenjima, niti smo približno snabdjeli sve što je potrebno. Žalimo što nismo imali više, naročito onog što su stanovnici tražili. Nismo imali cerada da ljudi zaštite sebe i imovinu, najlona, grijalica, agregata, alata… no pomogli smo.
Najviše pamtimo riječi stanovnice Donje Bačuge, koja nas je pitala odkud stižemo. Kad smo rekli pozdravila je Cernik i okolicu uz riječi: “Ne daj Bože da mi Vama moramo nositi”. I ne daj Bože, nikome!
Iza nas ostali su brojni vojnici, vatrogasci, volonteri i službe dočekati sa stanovnicima Novu 2021. godinu. Neka im je sretna, sretnija nego prošla.
I Vama sretna Nova 2021. godina!
Puno je upita da li ćemo nastaviti prikupljati pomoć? Naravno, nastavljamo svakim radnim danom i opet ćemo put Banije. Sad znamo gdje treba pomoći.
